Smrt je samo promjena svijetova kao što prijatelji prelaze preko mora zauvijek boraveči jedni u drugima, jer oni koji su ljubavlju i životom prisutni jedni za druge, zasigurno ostaju skupa, u božanskom zrcalu gledaju se oči u oči, a njihov razgovor odiše čistočom, evo kako nam prijatelji pružaju utjehu, oni možda umiru, ali njihovo prijateljstvo…
Ti htjela bi samo malo malo sreče u snove svoje U svim tvojim besanim nočima čujem tvoj glas kako mamu zove U duši nosim okove sudbine sada šesnaest imat češ a nisam kraj tebe Sve je tako blizu, a i sve daleko je sad šesnaest imat češ a nema me Na pučini života svoga sama…
Doći ču ti nočas u san, na obraz ču ti staviti dlan, nježno ču te milovati po licu neču pustiti suzu izdajicu, poljubiti ču te u snene oči i tiho, nestati u noči.
Ovo malo duše što u meni diše, sve ču tebi dati da nemam, ništa više. Lomio me život, varali me ljudi, sad mi ljubav treba ti mi ljubav budi!!!
Ima nešto vrednije od zlata, to su tvoje ruke oko moga vrata. Ima nešto što blista u noći, to je naša ljubav iskrena i čista!!
Ako nekad u životu budeš tužan i sam tad sjeti se da postoji netko tko te čeka i živi sam Ja sam ona koja čeka kad če doći naše vrijeme kad češ biti kao nekad pored mene. Ja sam ona koja nosi uspomene jednog ljeta Ja sam ona koja ljubi Ja sam ona koja čeka.
Uzalud plačemo sada ljubavi moja Uzalud tražimo sada sječanja davna svoja Uzalud molimo sada povratka nema jer ono što nekad smo bili sada tek blijeda je sjena Godine mladosti naše nikad se vratiti neče ne vrijedi proljevati suze na uvelo cviječe. Godine mladosti naše nikad se vratiti neče a drugi su krivi što sada nemamo…
Svuda oko mene samoća u srcu, duši, tijelu, prati me i guši i nikad mi ne da mira Pitam se: Zašto da samujem, kada je oko mene svugdje sreća. Život teče a ja, ja samujem u svačijem životu postoji samoća Bez samoće ne može da bude život lijep i da ljubav bude sretna!!!!
Moj život…. što je on? Zašto da mislim na njega i vračam se neprestano k njemu On mi je ostavio samo suze i čašu gorkog vina.
Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ču danas od ljepote. Duša je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačemo, plačemo u tišini, umrimo, umrimo u samoći.